Prvi dio
Nosim te & Močvarni div
Poglavlje 1.1.
Nosim te
Nekako dobijem čudnu snagu. Kada te nosim, mislim. Stavim te na leđa i kao da si mi oduvijek tu. Od kada si bila mala djevojčica bilo je tako. Kada se sjetim svega. Svega što smo prošli skupa. Kada me je bilo strah uzeti te u ruke, da te svojim grubim, velikim rukama ne bih ozlijedio. Nisam znao držati bebu. Nisam znao držati ništa što je vrijedilo u tim svojim rukama. Mislio sam da se njima samo bori, vozi, upravlja, piše, gradi i zavrću kakvi ventili. Nije mi palo na pamet da se njima može podići čovjek. A može. Sve što mi treba da te nosim bile su te dvije čvrste ruke. I moja savjest. Moja duša. I ti. I tvoja mala seka. I mama. Što je nekako isto kada malo bolje razmislim.
*
Moj tata kaže ,,salaukovina” jer ga je jednom ,,sprašila” dok je sjedio sam ispod sjenice, kao panonski kapetan, hrabro dočekujući nevrijeme. Izraz su valjda koristili njegovi kada je i on bio dijete. Moram priznati, da ovdje zna biti jačih nevremena, ali početak ovoga sam odlučio snimiti pišući sve ovo….(nastavak)
Poglavlje 1.2.
Močvarni div
I. dio
Ubio sam Diva sinoć. Bio je velik i strašan.
Stalno je haračio po tim ljudima tamo.
I po meni kada sam se tamo konjem zatekao.
Gladan div. Dugovječan i ogroman.
Bio je spor i imao je slabih strana.
Bio je zaštićen od glave do pete.
Ne možete mu prići samo tako.
Našli smo se na mostu.
Magla se digla sa druge strane.
Na sebi je imao kamene blokove
i kuće.
Mnoštvo stanova i divnih naselja.
Imao je desetak firmi na sebi.
Zelenilo je raslo oko njih.
Onda bi se svako malo stresao.
I sa njega bi poispadali mali sitni ljudi.
Onda bi neko vrijeme bio bez njih.
Dok ne bi došli novi pa sve ispočetka.
Vidio sam da na sebi nosi prvake.
Vezane prvake, na stupovima.
Uzimao bi im veći dio hrane.
Tako da nikada ne prekinu lance
i pobjegnu sa njega.
Div je volio životinje, ali ne i djecu.
Nikako nije volio djecu.
Većinom puta nisam znao da je tu.
Činilo se da je riječ samo o običnim ljudskim naseljima, dijelovima cesta i ulaza. No to je bio on, zaronjen duboko u močvaru. Gledajući očima od neonskih, umjetnih svjetala.
Skrivao mi se svakoga puta.
Svakoga dana svirala bi ista pjesma.
Pričale se iste priče.
Tako da svi koji žive na njemu razumiju svoje granice. Svoja prava, ali poglavito i izuzetno važno, svoje granice.
Morali bi popravljati diva.
Oronule dijelove sa novim tehnologijama.
Div ima močvarnu toljagu i brani ulaz u Carski voćnjak. Spor je, no pomažu mu dva kerbera…
II. dio
Jahao sam dugo kroz žegu.
Prolazio pored brojnih sela i imanja.
Vidio sam kako odvode ljude u suprotnom smjeru. Vezane lancem koji reže kada se netko u lancu pomakne.
Potom bih zastao. Ne bih plakao, ali bih bio na oprezu. Izvadio bih svoj stari molitvenik i čitao stihove, potom ga vratio u svoj ranac pa nastavio. Izdaleka sam ga vidio kako čuva taj dio močvare. Kako hoda. I onda mi je sinulo.
Nakon što sam utihnuo.
U njemu je gomila glasova.
U njemu je crni gavran, mnoštvo vrana, divlji debeli jazavac i svraka.
Gavrani nemaju izbora.
Vrane se hrane bilo čim lijepim i drže skupa.
Debeli jazavac jede slatko i daje vranama otpatke. Svraka skuplja sve svjetleće i blješteće.
Buna je i nemir u divovoj glavi.
On se drži za nju rukama pa ga prođe.
Potom urliče kroz maglu i močvaru.
Straši druge i hrabri sebe.
Namaže se travama i legne u nju do očiju.
Debeli jazavac ga pritisne.
A jato vrana sleti tek kad vidi da je sigurno…
III. dio
Bila je zima, sjećam se.
Prošao sam, bio, veće, kroz žege.
I sada upao u studen. Bilo mi je hladno.
Izgubio sam te zime svoje srce skoro.
No zaliječenih rana išao ga obnoviti ispred drvene kapele. Kleknuo sam i položio omotane ruke na zemlju. Tada izvršio proskinezu i osluškivao tlo. Čuo sam samo graktanje vrana dotad. Lovci su prolazili i nisu me vidjeli.
A lovci, koji na jednom oku imaju durbin.
Odvedoše moga konja, a mene ne vidješe dok sam ležao u blatu. Slijedio sam trag svoga Rosinantea, koji kao da je namjerno stiskao kopito više. Utezajući ga dublje u blato.
Slijedeći balegu, doveo me do mjesta gdje se div kupao. Gdje je u magli pjevao močvaricama. Vidio sam svraku na rubu jezera kako ga opčinjava. Uzeo strijelu, naciljao mirno uz latinske riječi. I uz zadnju riječ, prvog samoglasnika, a zadnjeg suglasnika, odapeo.
Pogodio sam ju na mjesto gdje je trebalo biti srce. Strijela je prošla kroz nju, raširila je krila i vidio sam rupu, na mjestu gdje je srce trebalo biti. Pobjegla je brzo u diva.
Izgubivši zlatnik.
On se okrenuo, no nije me vidio.
Vrane su se uzdigle, zajedno sa psima i lovcima oko jezera.
Zagrlio sam drvo.
Drvo me zagrlilo natrag…
IV. dio
Pokupio sam zlatnik.
I vratio se drvetu. Popeo se na krošnju.
Bila je to bogata jabuka. Prelijepi mačak je sjedio na grani jabuke i pitao me za smjer.
Poučen, pokazao sam svoje tetovaže.
Rekao je da u ovoj močvari seljacima ostavim konja i uzmem zlatnik te da pođem s njim.
On, naime, čuva ptice pjevice.
Vrane bi ih odavno ubile da njega nema.
Lickao je mlijeko, hladno, i grizao pitu od jabuka.
Kakav cool mačak, Bože!
Krenuli smo.
Izdaleka smo gledali diva.
Mahao sam mu.
Opet se primio za glavu od bure koju je u njemu radila svraka bijesna jer joj je na mjestu srca nedostajao baš taj zlatnik, a ostala je rupa.
Svi su bili krivi i onda sam vidio tugu i bilo mi je žao diva.
Bilo mi je žao debelog jazavca, koji će se, kada div propadne dublje u blato, utopiti, ako ne ode. Svraka će prva pobjeći, vrane za njom, a gavran s jednim okom i jednim krilom ostat će s njim.
Izmolio sam nešto na našem i otišao. Div je nestao.
Nikada ga više nisam vidio.
Slušao sam ptice i slušao mačka.
Dugo nisam čuo nekoga da priča s takvim znanjem i razumijevanjem.
Djetlić mi je pokazao put.
No to je neka druga priča.
Dosjei iz Šume
Tko je tko u Šumi
Šuma je ogledalo društva. Iste životinje iz bajki žive i u uredima, školama i
obiteljima — samo nose odijela. Ovdje se uči prepoznati tko je tko,
da se na vrijeme zaštite oni koji još nisu sreli vrhunsku manipulaciju.
Arhitekt hladnog uma
SVRAKA
BEZ MORALA d.o.o. — „Vrlo važna ptica”
Svraka nije genij, iako želi da tako misliš. Nema stvarnu dubinu, nego privid zaleta — skuplja tuđe ideje, tuđe zasluge i tuđe informacije, pa ih slaže u sjaj koji izgleda kao pamet. Njezina moć nije znanje, nego hladno računanje: uvijek zna tko što ima i kako to iskoristiti.
Modus operandi
- Nikada ne viče — šapće. Svu štetu radi tiho, iza zatvorenih vrata, riječju ubačenom u pravo uho u pravi čas.
- Gaslighting. Uvjerava te da nisi vidio ono što jesi, da si krivo shvatio, da si preosjetljiv. Cilj je da posumnjaš u vlastito pamćenje.
- Triangulacija. Ne sukobljava se izravno. Zavađa dvoje ljudi i gleda sa strane, pa ispadne čista dok se drugi bore.
- Skuplja svjetlucavo. Kao prava svraka — grabi zasluge, kontakte i informacije koje nisu njezine, jer joj daju polugu.
Ranjivosti — gdje pucaju
- Boji se pisanog traga. E-mail, zapisnik, poruka — sve što se ne može poreći slabi je. Njezina moć živi u „rekla-kazala”.
- Boji se transparentnosti. Kad se razgovor prebaci pred svjedoke ili na papir, ostaje bez oružja.
- Ovisi o tuđem sjaju. Bez ljudi koje eksploatira, nema vlastitog sadržaja. Prazna je iznutra.
Protuotrov — kako preživjeti
- Sve stavi u pisani oblik. Nakon svakog važnog razgovora pošalji kratku poruku: „Da potvrdim što smo dogovorili…”. To je njezin otrov.
- Ne sumnjaj u svoje pamćenje. Ako osjećaš da te netko uvjerava u nešto suprotno od onoga što si vidio — zapiši datum i što se dogodilo. Činjenice su tvoje sidro.
- Ne prenosi poruke. Kad te pokuša ubaciti kao glasnika između dvoje ljudi, reci: „Recite im to izravno.” Time joj rušiš triangulaciju.
Egzekutor / Lažni autoritet
JAZAVAC
„Vrlo važan”
Jazavac je glasan jer je iznutra nesiguran. Ispod okrutnosti krije se osjećaj manje vrijednosti koji zapušava bukom, položajem i strahom koji sije. Nije pametan i to zna, pa mu je moć jedini dokaz da vrijedi. Uživa u udobnosti i moći, a prljavi posao drugih izvršava bez trunke grižnje.
Modus operandi
- Vlada vikom, ne argumentom. Glasnoća mu zamjenjuje logiku. Tko najglasnije prijeti, taj u prostoriji „pobjeđuje”.
- Izvršava tuđe naredbe. Rijetko smišlja sam. On je ruka koja udara ono što mu pametniji od njega (Svraka) pokaže.
- Ponižava slabije, klanja se jačima. Prema podređenima je tiranin, prema nadređenima ulizica. Kičma mu se savija prema moći.
- Kupuje se laskanjem. Dovoljno je nahraniti mu ego i postaje poslušan. Taština mu je i gorivo i slaba točka.
Ranjivosti — gdje pucaju
- Ego mu je otključana brava. Tko ga zna polaskati, taj njime upravlja. To ga čini predvidljivim.
- Nema stvarne kompetencije. Kad se traži konkretno znanje, a ne buka, ostaje gol. Zato izbjegava svaku situaciju gdje se mjeri stručnost.
- Saveznici ga napuštaju u slabosti. Oni koji ga slijede ne vole njega, nego njegovu moć. Čim posrne, nestanu.
Protuotrov — kako preživjeti
- Ne ulazi u vikanje. Buka je njegov teren. Miran, tih, činjeničan ton razotkriva da iza vike nema sadržaja.
- Traži konkretno, u pisanom obliku. „Možete li mi to poslati napismeno?” Zahtjev za preciznošću otkriva prazninu iza autoriteta.
- Ne hrani mu ego da bi preživio. Kratkoročno laskanje djeluje, ali te pretvara u njegovo oruđe. Drži pristojnu distancu, bez ulizivanja.
Mehanizam mase
VRANE
Jato bez lica
Vrane nisu zli pojedinci — one su mehanizam. Same, svaka je obična i često bezopasna. Ali u jatu gube lice i savjest se razblaži: nitko se ne osjeća odgovornim jer „svi to rade”. To je banalnost zla — šteta koju nanose obični ljudi koji su prestali misliti svojom glavom.
Modus operandi
- Idu za hranom. Lojalne su isključivo izvoru moći i koristi, nikad osobi. Sele se onamo gdje se dijeli plijen.
- Trač i ogovaranje. Glavno oružje. Reputaciju ti ruše šapatom po hodnicima, a nikad ti u lice.
- Javno poniženje. U grupi se ohrabre na ono što sama nijedna ne bi učinila — zajednički podsmijeh, isključivanje, etiketiranje.
- Deindividuacija. „Nisam ja, nego svi.” Skrivaju se iza mase da ne bi snosile osobnu odgovornost.
Ranjivosti — gdje pucaju
- Razdvojene su bezopasne. Izvučeš li jednu vranu iz jata i suočiš je nasamo, obično splasne. Hrabrost im je posuđena od grupe.
- Okreću se protiv slabog vođe. Nemaju odanost. Čim moć posrne, prve napadaju onoga kojem su se maloprije klanjale.
- Boje se imenovanja. Kad se ponašanje javno i mirno imenuje („ovo je ogovaranje”), mehanizam zastane jer ovisi o prešutnom pristanku.
Protuotrov — kako preživjeti
- Ne igraj po pravilima jata. Ne uzvraćaj tračem na trač. Time samo hraniš mehanizam i postaješ dio njega.
- Komuniciraj izravno i pojedinačno. S vranama razgovaraj jedan na jedan, ne s grupom. Pojedinac se teže skriva iza „svih”.
- Dokumentiraj obrasce. Ako poniženje prelazi u sustavno maltretiranje, bilježi datume i događaje. Masa mrzi pisani trag jednako kao Svraka.
Slomljeni promatrač
GAVRAN
Onaj koji je sve vidio i slomio se
Gavran je nekad možda bio pravedan. Ali patnja ga nije učinila mudrim — učinila ga je gorkim. Previše je vidio, previše analizirao, i negdje usput izgubio nadu. Njegova bol nije rodila suosjećanje nego cinizam. Opasan je upravo zato što misli da više nema što izgubiti.
Modus operandi
- Hiperanaliza bez izlaza. Sve vidi, sve razlaže, ali ga to znanje paralizira umjesto da ga pokrene. Mudrost bi vodila k djelu; gorčina vodi u krug.
- Nepredvidivi ispadi. Većinom je povučen, a onda plane iracionalnom okrutnošću koja iznenadi sve, pa i njega.
- Cinizam kao oklop. Ruga se svakoj nadi i svakom pokušaju dobra, jer ga tuđa vjera podsjeća na vlastiti gubitak.
- Sklonost samouništenju. Ne ruši samo druge — ruši i sebe. To ga čini nepredvidivim i teškim za predvidjeti.
Ranjivosti — gdje pucaju
- Zarobljen je u prošlosti. Živi od stare nepravde. Tko ga vrati na „sada” i konkretno, nakratko ga razoruža.
- Čezne za priznanjem. Ispod cinizma je čovjek koji želi da netko kaže: „Vidim da ti je nanesena nepravda.” To ga omekša brže od svađe.
- Sam sebi je najveći neprijatelj. Njegova destruktivnost jednako pogađa njega. To ga iscrpljuje i s vremenom slabi.
Protuotrov — kako preživjeti
- Ne prihvaćaj cinizam kao istinu. Gorčina zvuči mudro, ali nije mudrost — samo je rana koja govori. Ne daj da ti ukrade nadu.
- Suosjećaj, ali ne uranjaj. Možeš priznati njegovu bol bez da je preuzmeš. Distanca uz suosjećanje — ne spašavaj onoga tko se ne želi spasiti.
- Čuvaj granicu. Njegova nepredvidivost stvarna je opasnost. Suosjećanje ne znači spuštanje obrane.
Zaštitnik / Strateg
LISAC JORDY
Protagonist — moralni kompas
Jordy nije junak koji viče i maše. Njegova snaga je tiha: misli svojom glavom, ne treba pljesak stada, i vidi obrasce prije nego što se razviju. Zna da neke bitke nema smisla voditi rječima, nego povlačenjem i granicom. Spreman je žrtvovati posao, status i novac da zaštiti obitelj i istinu — i baš ga to čini slobodnim.
Modus operandi
- Prepoznaje obrasce. Njegova supermoć. Ono što drugima izgleda kao slučajnost, on vidi kao ponovljivi obrazac — i reagira prije štete.
- Taktička tišina. Ne objašnjava se onome tko sluša da bi napao. Šutnja mu je štit, ne slabost.
- Granice bez isprike. Kaže „ne” i ne pravda se. Zdrava granica ne treba obrazloženje da bi vrijedila.
- Bira bitke. Ne ulazi u svaki sukob. Zna da je najveća pobjeda ponekad izaći iz igre koja je namještena.
Ranjivosti — gdje pucaju
- Cijena je stvarna. Njegova čestitost ima cijenu — status, novac, sigurnost. Bira ispravno, ali plaća za to.
- Usamljenost. Tko ne trči sa stadom, često hoda sam. To je teško, i pošteno je to priznati.
- Umor od budnosti. Stalno prepoznavati obrasce iscrpljuje. I zaštitnik treba mjesto gdje spusti obranu — obitelj, prijatelje, počinak.
Protuotrov — kako preživjeti
- Njeguj svoj mir. Snaga dolazi iz mira, ne iz bijesa. Odmor i obitelj nisu luksuz nego izvor iz kojeg crpi.
- Granica je ljubav. Postavljanje granica nije hladnoća — to je način da zaštitiš ono što voliš. Zapamti to kad te nazovu „teškim”.
- Ne postani ono protiv čega se boriš. Najveća opasnost za dobrog čovjeka je da od gorčine postane Gavran. Biraj dobro čak i kad te svijet ne nagrađuje.